, zajedništvo je sačuvalo znak u milosrđu pruženoga rupca, utisnutoga lika patnje, sućuti koja je barem malo ponijela Isusov križ , u boli koja je promatrala Raspetoga u dovršenju Očeva djela.

način pobijedio perzijskog kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio je zahtjev da kršćanima bude natrag vraćen sveti Isusov Križ . Uvjet je ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pri tom se zbilo čudo. Car je

do Isusa Krista kao pobjednika nad svim ljudskim nemoćima, istinskog odgovora za to stanje te je sa sv. Pavlom smatrao Isusov križ jedinim dobitkom a sve drugo držao gubitkom i cijelim bićem prionuo uz njega. Biskup je postavio nazočnim vjernicima

Isusova križa ima svoju povijesnu i svoju teološku pozadinu. U povijesnom smislu taj je blagdan povezan s pronalaskom Isusova križa u Jeruzalemu, što predaje pripisuje carici Jeleni. Njezin sin car Konstantin, koji je kršćanstvu dao slobodu,

gdje je bio ukopan. Posveta obiju bazilika bila je 13. rujna 313., a drugog dana narod je bio pozvan na čašćenje ostataka Isusova križa , koji je neraskidivo povezan s jednom i drugom crkvom. To je početak današnjeg blagdana Uzvišenja sv. Križa, koji se u

ono što je bila volja njegova Oca, smatrajući njegovu volju svojom hranom (usp. Iv 4, 34). Isusova križa jest dakle ljubav, ljubav Oca nebeskog prema nama i ljubav Isusova prema Ocu i prema nama. U tom smislu svako nam raspelo

Božje ljubavi nego i poziv da povjerujemo u tu ljubav, da svojom ljubavlju uzvratimo na Božju ljubav. Uzdignuće Isusova križa je dakle uzdignuće ljubavi, Božje u Kristu prema nama i naše u Kristu prema Ocu i prema svima koje Otac i Sin ljube. S time

. Dakako, spašen u nadi, nadi u Krista koji je, kako kaže sv. Pavao, nada slave među vama (Kol 1, 27). Isusova križa poziv nam je također da sa svetim ponosom nosimo i pokazujemo križ na kojem nas je Isus spasio. Tim svetim znakom

put Križ, pa niti pobožnost križu, ne ostaje sam u sebi. On je put prema uskrsnuću. Uskočimo i prihvatimo dio tereta Isusovog križa i križa čovječanstva, da bi ga iznijeli do novog života. istina je, križ je težak ali bog će biti sa svakim koji križ

i na koji način djeci približiti križ, koji kao simbol muke Kristovim uskrsnućem postaje simbolom života: »Govoreći o Isusovu križu , djetetu pomažemo da shvati i da se nosi s patnjom koju ono doživljava. Dijete jednako trpi u svojim situacijama kao i mi

u Boga, svog Oca i Isusa koji nam je pokazao koliko nas ljubi, raširenim rukama na križu. Kada na Uskrs pogledamo Isusov križ , on više nije znak patnje i boli već pobjede nad mukom i nad samom smrću. Uskrs je odlična prigoda objasniti djetetu

je vjerojatno Gospina "sestra ", dakle, najbliža rodakinja, o kojoj govori sv. Ivan da je na Kalvariji stajala pod Isusovim križem (Iv 19,25). Marko je naziva Saloma, a Matej "majkom sinova Zebedejevih ". Sveti Marko medu trima ženama mironosicama,

. Matej 26,51 - 53; Ivan 18,11). Radi se o duhovnoj borbi protiv Sotone, protiv duha svijeta, protiv zla. Paradoksalno, Isusov križ Njegova je pobjeda (Ivan 12,31 - 32), a Njegovo Uskrsnuće oduzima snagu i gospodstvo zlim silama (Kološanima 2,15).

prisutnosti, sjeme dobra, skriveno ali stvarno, čiji puni rast očekujemo s vjerom i strpljivošću. Temelj naše nade je Isusov križ i njegova uskrsna pobjeda u kojoj pronalazimo smisao patnje i poniženja naše ubijene i utamničene braće i sestara na

pratile u njegovu apostolskom radu. Bila je uz Isusa u najtežim časovima njegova života. Zajedno s Gospom bila je pod Isusovim križem na Kalvariji. U društvu anđela ostala je uz grob Isusov, našla se nad praznim Kristovim grobom. Uskrsli Isus se njoj